GRAFITI – GRAD / GET / DOBRI

GET – naziv za splitski kvart smješten u samoj Dioklecijanovoj palači. I ako vas asocira na Židove u pravu ste, jer da nije bilo njih ne bi ni Splićani imali svoj Get. U većem broju od par stotina, Židovi su stigli u Split u 16. st. iz Venecije, gdje su bili protjerani sa područja Portugala i Španjolske. Bila je to nagrada koju je tražio od Mlečana Židov Danijel Rodriga , zaslužan za gradnju nove luke i (L)lazareta bitnih za trgovinu robom iz Turske, Indije i Perzije. Mlečani su mu udovoljili i dali da izgradi u sjeverozapadnom dijelu palače get i sinagogu. Iako se Židovi najčešće povezuju sa interesima usko vezanim za kapital i profit, činjenica je da su donedavno splitski Get i  prostor u palači asocijacija za najsiromašniji sloj ljudi koji je tu živio. U stara vremena bio je simbol nemorala svojom  prostitucijom i javnim kućama koji idu uz lučki grad, a  u bližoj prošlosti simbol za drogu i narkomane. Danas je postao simbol podređenosti turizmu.

U srcu Geta u Dominisovoj ulici, na području pod zaštitom UNESCOA-a, nalazi se mural koji se odupire komunalnim službama. Iako je na prvu slikanje murala u prostoru spomenika ove vrijednosti za svaku osudu, ovdje je to suprotno. Prostor koji je ispunio mural do tada je bio na sramotu grada i zaslužuje sve pohvale za autore, od ideje do realizacije.  Stanari ulice kažu da su spremni i fizički braniti mural od njegova uklanjanja. Nek im što duže potraje.Tko zna, možda i on jednom bude pod zaštitom UNESCO-a.

Grafiti Hajduka/Get/Klub je ka i čovik ...

Malo dalje, u istoj ovoj Dominisovoj ulici, nije od komunalne službe  preživio i opstao mural  posvećen Jugoplastici (KK Split). Dan uoči velike proslave povodom 30 godina osvajanja titule prvaka Europe, gradska vlast Splita ekspresno je prebojala mural posvećen Jugoplastici. Reakcija KK Split je brzo uslijedila, te su ponudili da se novi mural  oslika na zidu njihove dvorane na Gripama. Rečeno i učinjeno.

Foto : KK Split / Facebook - izbrisani mural u Dominisovoj ul.

– LIK SA NOVČANICE OD 500 KN –
Marko Marulić Splićanin ili “Marcus Marulus Spalatensis” ili “Marcus Marulus Delmata”, je prvi hrvatski pjesnik, otac hrvatske književnosti  svjetskog značenja. Rođen je kao plemić 1450.g u Splitu , u srcu Dioklecijanove palače u Papalićevoj ulici i kući koja i danas tamo stoji. Godine 1501. napisao je ” Juditu “, prvi književni ep na hrvatskom jeziku .
Bilo je to u doba kad je Hrvatska poražena od Turaka na Krbavskom polju. Njegova Judita je biblijska junakinja koja spašava svoj narod od velike pogibelji odsjekavši glavu kralju Nabukodonosoru čija ih je vojska napadala. Marulić je želio ohrabriti i osnažiti rodoljubni zanos Splićana i svog naroda pred nadolazećom opasnosti i najezdom Osmanlija. 
” Judita ” je vječna priča Hrvata i Dalmatinaca o narodu čija je zemlja udovica kao i Judita- bez svog kralja, o narodu čiju zemlju napadaju nadmoćni tuđinci i protivnici njegove vjere i  uljudbe (kulture , nacionalne svijesti), o narodu kojeg samo milost Božja može spasiti.
 Spomenik u rodnom Splitu izradio mu je pak 1925. godine Ivan Meštrović.
Za skorog vremena novčanica od 500 kn – Marul neće postojati u našim takuinima i džepovima, ali nam Marul i njegove poruke moraju ostati u srcima 

Grafiti Hajduka / Get / Marko Marulić / Papalićeva ul.

– TORCIDA I TUĐMAN –
-Torcida i BBB među ostalima su pomogli dovođenju dr. Franje Tuđmana i HDZ-a na vlast nakon prvih višestranačkih parlamentarnih izbora. Samo koju godinu kasnije, sredinom devedesetih, odjekivalo je sa tribina:
 – “Vi ste Titovi, Tito je vaš !” – grmio je Dinamov sjever.
 -“Je*o vas Tuđman ! “- uzvraćala je Torcida sa južne tribine.
  Franjo Tuđman, otac mlade hrvatske države, kao stari komunist se još 1958. godine zanimao za “fudbal”, pa je vršio dužnost i predsjednika fudbalskog vojnog kluba Partizan. U samostalnoj Hrvatskoj zabranio je Dinamo i osnovao HAŠK Građanski pa Croatiju što mu navijači “plavih” nikada nisu oprostili.
  Povodom ovog Torcida i Društvo prijatelja Hajduka obratili su se prosvjednim pismom pitajući upravu zagrebaĉkoga kluba: „Da li ste ovom odlukom željeli da se svi ostali navijaĉi,na ĉelu s ‘Torcidom’, osjećaju manjim Hrvatima od Vas.“
  Na krilima ovog moćnika koji je strastveno volio svoj klub, započinje dominacija Croatie (Dinama).Na ruku im je išlo i opće stanje u Hajduku koji je malverzacijama od vodećih ljudi doveden na rub stečaja. Nakon Tuđmanove smrti BBB-i opijeni vraćanjem imena kluba u Dinamo, niti ne slute opasnost  što njima i hrvatskom nogometu donosi novi lik na Dinamovoj pozornici –Zdravko Mamić. Mamić u godinama što slijede lukavo stvara mrežu poslušnika u klubu i HNS-u. Lakoćom se obračunava sa neistomišljenicima, kako među navijačima tako i u samom klubu sa trenerima i igračima, u cilju stvaranja obiteljskog biznisa i stvaranja vlastitog kulta ličnost.
Stvoreni su klanovi koji koriste navijače i klubove, medije i političke stranke za međusobne obračune i stvaranje vlastitog bogastva i moći na štetu cijelog hrvatskog društva. Stvoren je još veći jaz i mržnja između sjevera i juga, stvorena je –MOČVARA HRVATSKOG NOGOMETA-.
 Na slikama ispod su grafiti Torcide na splitskom pazaru i u blizini spomenika Franji Tuđmanu na ulazu u splitsku luku.

Grafiti Hajduka/Grad/Torcida i Tuđman

– Najveći igrač Hajduka Frane Matošić rođen je u Matošićevoj ulici 1918.g. kao jedan od osmero djece u siromašnoj i domoljubnoj obitelji. Nadarenost za nogomet je primjećena od Luke Kaliterne koji ga priključuje mlađim uzrastima  tića i rebaca, kako su ih od milja Splićani zvali.  Na utakmici protiv sarajevske Slavije 1932.g. debitra sa tri gola u dresu Hajduka gdje su tada igrala i starija dva brata, Jere i Jozo. S Hajdukom je osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske 1941., prvenstvo Narodne Republike Hrvatske 1946., kao i prvenstva Jugoslavije 1950., 1952. i 1955.Karijeru završava u Hajduku 1956. g . sa 739 utakmica i 729 postignutih golova.
 Privatno tih i skroman obiteljski čovjek, na terenu neprikosnoveni kapetan kadar da dva puta odbije prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan.
Prgav i ponosan nije se libio  pedesetih godina, u vrijeme dominacije Hajduka kad im je onemogućeno osvajanje dva prvenstva, upasti na sjednicu NSJ-u prozivajući ih: “Imate li ovdje barem gram poštenja?”. Devedesetih se godina u loži na Poljudu suprostavio samom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu  ustvrdivši kako je “njegova” Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu.
Frane Matošić preminuo je u Splitu u listopadu 2007. kao nositelj  najviših priznanja Hajduka, Zlatne značke s briljantinom i Zlatne kapetanske trake. Na Poljudu mu je 2021.g. podignut spomenik u blizini onog podignutom Bernardu Vukasu-Bajdi

“Da je bija ovi teren, ovi baluni ka danas, ove kopačke, jer mi smo igrali na salbun (pijesak), pa te tuču ovi čepovi od kopački, stuklo bi ti noge, ma da sam ja ima sve to, da bi duplo više goli… šta je to s dvajst metri pucat, šta je to, to je ništa…
Na slici ispod je mural posvećen Frani Matošića u Matošićevoj ulici.

Grafit Hajduka/Grad/Frane Matošić

KONTRA MRAKU, KONTRA SILI, SAMO HRABRO NAPRID BILI – grafiti Torcide u krugu OŠ Dobri, splitski kvart Dobri.

Grafit Hajduka/Dobri/OŠ Dobri/Torcida

– Grafiti u Livanjskoj ulici –ŽIVIMO ZA HAJDUK– i –GODINE PROLAZE LJUBAV OSTAJE– u Ul. Ljudevita Posavskog.

Grafiti Hajduka/Dobri/Živimo za Hajduk

1950 – naslov Hajdukovog murala na adresi Domovinskog rata 17. Broj ,čije bi značenje svaki Hajdukovac trebao znati i da ga probudiš u pola noći, predstavlja godinu osvajanja prvenstva države nakon sušnih dvadeset godina i godinu osnivanja Torcide. Na prostoru bivše Jugoslavije jedino je Hajduku uspjelo osvojiti naslov prvaka bez poraza (1950.), a najbolji su bili i 1952. i 1955.
Momčad predvođena Franom Matošićem, Bernardom Vukasom i Vladimirom Bearom prva je od dvije najsjajnije generacije u povijesti Hajduka.

Koliko je vodstvo i struka Hajduka ponekad nestručno i slijepo u prepoznavanju talenata i vrednovanju istih nije priča od jučer. Priča je to u kojoj je svoje mjesto našao i “mali Vlaj” iz Zelova, odrastao preko puta Plinare, najveći vratar Hajduka i svijeta tadašnje nogometne scene – Vladimir Beara. Nakon višegodišnjih omalovažavanja i minoriziranja zasluga u uspjesima kluba, vrhunac ogorčenosti kulminira nakon osvojenog prvenstva 1955. kad preko noći prelazi u redove najljućeg protivnika Crvene zvezde.Bila je to izdaja za navijače koji mu to nisu oprostili, možda i neznajući pozadinu cijele priče.

Slavni Lav Jašin, nekoć vratar reprezentacije SSSR-a, primajući 1963., godine nagrada za najboljeg vratara Europe, je tada rekao neponovljivu izjavu:  „Postoji ipak jedan bolji, a to je Vladimir Beara“!
Hajdukova škola vratara njemu u čast nosi ime „Vladimir Beara“, a upisan je i u parku Za sva vrimena.

Grafiti Hajduka/Dobri/1950

U emisiji radio Splita 1976.g. gostovao je maestro Ivo Tijardović i tada ispričao :
-Došla meni braća KaliternaFabjan i Luka: “Tijardoviću, ti si stari ajdukovac, pa bi tribalo ništo da učineš za Ajduka, ništo, ajde, napiši jednu, jednoga vraga, pa ćemo ga izvodit na Placu, davat neku operetu.”
A ja govorim: “Dobro, a kad je tako, ajde, pa ćemo nešto napravit.”

Tako je nakon dva tjedna od ove priče 1926.g. Hajduk za svoj 15.rođendan dobio u čast, kao jedini klub na svijetu, svoju operetu ” Kraljica lopte “. Pjesme “Hajdmo svi na igralište” i “To njeni knedla” su postali tada hitovi u gradu. Tijardović je za sve  svoje opere i operete, sam  slikao scenografije scenske prostore, kao i kostimografije likova u njima, pa stoga ne čudi i njegov doprinos u stvaranju Hajdukova dresa – bijela košulja i plave hlačice.

Premijera “Kraljice lopte” je održana na Starom placu 21. kolovoza 1926. godine na improviziranoj pozornici s bogatim dekoracijama i raskošnom rasvjetom , a zadnja je predstava održana u prosincu iste godine u splitskom kazalištu. Trebala je proći 91 godina da bi ponovo doživjela svoju izvedbu na Poljudu 2017.g. zahvaljujući režiji Jelene Bosančić i entuzijazmu više od 100 studenata splitske Umjetničke akademije. Tko zna koliko će godina opet morati proći da bi opet ugledala svijetlo pozornice ?

Grafiti Hajduka/Dobri/Kraljica lopte - Ivo Tijardović

TO NJENI KNEDLA

Evo, Matjej pšišel je pšišel,
Al’ je vrlo spatnje vam prošel,
Opet ću vam po česki reći,
Da bude veći
Ovaj lijepi dan:
‘To nenji knedla
A palačinka,
To nejsou housle
A klarinete,
Všehna publika
Dobže vidjela:
Matjej Prohaska
Gdiž dao goal!’.

Gurat loptu ipak je slatko,
Slatko, al’ to ne može svatko,
Prema cilju ravno vam ići,
Na vrata stići,
I zabit goal!
‘To nenji knedla
A palačinka,
To nejsou housle
A klarinete,
Všehna publika
Dobže vidjela
Hajduk iz Splita
Sad dao goal!

KARTA - GRAFITI HAJDUKA

0 Comments

No Comment.