- HAJDUK -
Hrvatski nogometni klub Hajduk Split je kroz bogatu povijest od svog osnutka 1911.g. osvojio 18 prvenstava u pet država, 15 nacionalnih kupova i 5 superkupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtzavršnice Lige prvaka te po jedna poluzavršnica Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova.Jedan je od rijetkih klubova koji nikada nisu ispali iz prve lige. Prva su momčad na svijetu koja je obišla svih pet kontinenata. Zbog sudjelovanja u antifašističkom pokretu Hajduku je Charles de Gaulle uručio 1945. godine povelju i proglasio ga “Počasnom sportskom momčadi slobodne Francuske” – simbolom borbe za slobodu. Njegova je kompletna momčad osim vratara (zbog talijanskog državljanstva) predstavljala reprezentaciju jedne države. Zovu ga još Bili, Hajduci, Majstori s mora .
– OSNUTAK I IME KLUBA–
Hajduk (turski: haydut ) – zvali su se odmetnici i razbojnici na području središnjeg Balkana, ali i drugim zemljama Osmanskog carstva u čije su redove regrutirani i vojni bjegunci, bivši milicionari otpušteni zbog raznih prijestupa, kažnjenici pobjegli iz zatvora, razbojnici i ubojice. U narodnoj predaji i pjesmi oni su isključivo simbol za slobodoljubive ljude i borce za slobodu svog naroda.
Posljednji hrvatski hajduk Andrijica Šimić preminuo je ispod jednog hrasta u Runovićima (Imotska krajina ) 1905. godine. Pokopan je do groba svoga izdajice Ante Garca, koji je umro dva dana prije njega. Tako se prema legendi ispunila Šimićeva kletva da njegove noge budu iznad Garčeve glave.Poznat kao kralj gorskih klanaca, Andrijica Šimić uhvaćen je 1871. u istim Runovićima od strane austrougarskih vlasti koje mu sude u Splitu na raspravi koja je prvi put vođena na hrvatskom jeziku. Nakon 31 godinu uzništva, 17. prosinca 1901. dolazi brodom u Split gdje ga na rivi čeka masa oduševljenog svijeta. Svatko hoće vidjeti živu legendu. Šimić tada obilazi hrvatski puk po cijeloj Dalmaciji te po Bosni i Hercegovini gdje ga Hrvati oduševljeno dočekuju, časte i dive se narodnom junaku.
Taj prohrvatski naboj koji je vladao Splitom i hajduštvo kao simbol borbe za slobodu čvrsto su se utkale u stavove i cijeloživotne poglede sljedbenika Starčevićeve Stranke prava, dobitnika francuskog Ordena viteza Legije časti, budućeg profesora klasičnih jezika u splitskoj gimnaziji i ljubitelja sporta- Josipa Baraća. Rođenjem u istoj godini kad je uhićen i Andrijica kao da mu je u gen upisan citat iz govora u Hrvatskom saboru 1861. omiljenog mu Luke Botića :
-Mi jaram i robstvo silom nametnuto možemo trpiti i gledati, ali sami skučiti glavu pod jaram i cjelivati verige (lance) bile pozlaćene i nakićene, kakogod mu drago, nit hoćemo nit možemo!
Barać je kao profesor bio povezan sa svime što se događalo u Splitu, od kulturnog preko intelektualnog pa do sportskog aspekta života.Usto je bio i omiljen kod omladine, stoga ne čudi da je baš njemu jednog dana 1910. u zbornicu banula nenajavljeno i bez kucanja grupa praških studenata tražeći pomoć u izboru imena za novi nogometni klub, na šta im on odgovara:
-Upali ste mi nepozvani, bez kucanja, baš poput pravih hajduka. Stoga evo vam imena HAJDUK. I kao što znate, kao što smo vas u školi učili, ta riječ simbolizira sve najljepše u našem narodu, junaštvo, čojstvo, drugarstvo, ljubav za slobodom, prkos nemoćnoga, zaštita slabome. Budite dostojni tog velikog imena !
Tako je profesorovo ime ostalo upisano u Hajdukovu povijest skupa sa imenima njegovih osnivača, četiri praška studenata- Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević te onim poduzetnika i športaša Vladimira Šore. Praški studenti opijeni viđenom nogometnom igrom između Sparte i Slavije u praškoj pivnici Flek donose odluku o osnivanja hrvatskog nogometnog kluba u Splitu.Prvi balun donose već 1908., a 1909. osnivaju za vrijeme ferija preteču Hajduka –Hrvatski športski klub u kojem je nogomet prestao djelovati povratkom studenata na školovanje u Prag.
Konačni temelji kluba su udareni u jesen 1910. kad uz pomoć Vladimira Šore, Fabijan Kaliterna i Lucijan Stella u kavani ” Troccoli ” na Pjaci pišu pravila kluba. Traži se igralište i pišu molbe, boreći se istovremeno i sa pritiskom konzervativne provincijske sredine i sa otporom austrijskih vlasti prema klubu hrvatskog nacionalog naboja.Konačno 13.02.1911. g. carsko Namjesništvo u Zadru odobrava pravila kluba ,te se taj datum smatra danom od kada postoji i djeluje “Hrvatski nogometni klub Hajduk”.
– DRES, ZASTAVA I GRB –
Prve dresove, kopačke i lopte poslao je Fabjan Kaliterna iz Praga. Na prvoj utakmici između A i B momčadi Hajduka odigranoj 16.04.1911. prva postava je nastupila u bijelim košuljama i plavim hlačicama simbolizirajući bijela jedra na plavom moru, a druga u košuljama na okomite bijelo-crvene pruge i plavim hlačicama po uzoru na češku Slaviju. Crveno- plava varijanta je i danas tradicionalna druga garnitura Hajdukovog dresa,a pojavila se 1921. godine i umjesto dotadašnjih košulja u kojima se igralo, po prvi put su se igra u majicama. Zanimljivost je da Hajduk tek krajem osamdesetih zbog financijskih problema dopušta ukaljatiti svetost i čistoću bijelog dresa reklamom neke tvrtke. Prva reklama je bila njemačke tvrtke “Vitakraft”, a potom “Željezara Split”.
Zasluge za izgled zastave i grba Hajduka pripadaju osnivaču i hrvatskom rodoljubu Vjekoslavu Ivaniševiću. Prvotnoj ideji da zastava bude u bojama hrvatske crven-bijeli -plavi i grbu sa 25 crveno-bijelih polja austrijske vlasti izdaju zabranu. Iz tog razloga zastava je pretvorena u crveno-plavu sa bijelim natpisom Hajduk po sredini. Kako od izvorne zamisli zabranjenog grba osnivači nisu odustali, odlučeno je da se igra bez njega, mada su časne sestre (preko Fabijanove sestre Ane Kaliterne) iste godine izvezle 20-tak grbova za dresove. Grb je svjetlo dana ugledao tek 1926. kao dio scenografije na premijeri Tijardovićeve operete u čast 15. rođendana Hajduka – “Kraljica lopte”, a na dresovima su prvi put sa šahovnicom na prsima Hajduci zaigrali pred početak Drugog svjetskog rata, 1941. godine u prvenstvu Banovine Hrvatske.
Nakon obnove djelovanja na oslobođenom Visu, na blagdan sv. Duje 7. svibnja 1944., Hajdukov grb čini samo crvena zvijezda petokraka na bijelom dresu, što ostaje sve do 1960. godine kad ga mijenja novi grb nastao na temelju starog. U sredini je umjesto šahovnice stajala zvijezda obrubljena plavom vrpcom na kojoj su ostali natpisi Hajduk i Split, ali izvedeni u bijeloj boji i dodatkom godine osnivanja kluba umjesto četiri crte.Taj je grb sa povremenim izmjenama (u sezoni 1970./71. bila je šahovnica sa zvijezdom) na snazi do lipnja 1990. godine, kada je poslije turneje po Australiji vraćen povijesni grb sa šahovnicom u središnjem dijelu, bijelim natpisima “Hajduk” i “Split” te s dvijema bijelim crtama s obje strane vrpce. Takav je zadržan do danas.
-NEK SE PAMTI-
– 11. lipnja 1911. -prva službena utakmica i pobjeda 9:0 protiv lokalnog Calcia, a prvi pogodak za Hajduk postigao je Šime Raunig koljenom.
– 1913.-prva utakmica budućeg “Vječnog derbija” odigrana je u Zagrebu i Građanski je bolji 3:2.
– 1922. preminuo Nikola Gazdić – Janjčić, prva velika zvijezda i hajdučko srce Hajduka.
– 1923. organizira se prvo natjecanje na državnoj razini i od tada Hajduk, kao jedini klub s ovih prostora, kontinuirano igra u prvoj ligi.
– 1926. Ivo Tijardović poklanja Hajduku za 15. rođendan operetu “Kraljica lopte”.
– 1927. osvojen prvi naslov državnih prvaka
– 1944. na Visu obnovljen klub pod nazivom “Hrvatski športski klub Hajduk”
– 1950- osvojena prva titula u Jugoslaviji i osnovana Torcida
– 1970-tih osvojene 4 titule prvaka i 5 nacionalnih kupova
– 1992- prvi naslov prvaka Hrvatske osvaja Hajduk
-NA PUTU ZA SUTRA –
-Jer nije sretan ko puno ima, sretan je onaj tko malo treba! –
Hajduk je hrvatski nogometni klub koji je od svog rođenja 1911.godine kroz svoju bogatu povijest stekao i očuvao čast i slavu kakva i priliči karakternim i moralnim vrijednostima imena koje nosi. Njegova povijest ispunjena je ljubavi vjernih drukera, velikih pobjeda i bolnih poraza, velikih igrača i trenera kojima Hajduk nije bio samo usputna životna stanica već istinska ljubav. Koristili su njime i njegovim imenom i politika i kriminal, nečasni ljudi nečasnih dijela u vremenima društvene krize i besperktivnosti. Njegovi usponi i padovi dešavat će se i u budućnosti, bilo nama to drago ili ne.
Moramo shvatiti da Hajduk nisu ni igrači ni treneri, ni razne uprave i nadzorni odbori, ni crni ili crveni. Privrženost klubu u današnje doba komercijalizacije i zarade na nogometu navijači Hajduka nebi trebali gledati niti kroz broj osvojenih titula i pokala, ma koliki to bio imperativ i želja nastali na temeljima slave prošlih vremena. Možemo biti podijeljeni u viđenju funkcioniranja i vođenja kluba u današnjim vremenima modernog nogometa koji sve više postaje tvornica novca, a za većinu klubova opstanak kroz izlog mladih talenata za pozornice moćnijih i bogatijih klubova.
Postavlja se pitanje trebaju li navijači Hajduka narodni klub ili gazdu s kapitalom? Trebali nam čar i magija baluna koju su osjetili davno i praški studenti ili magija profita u igri gdje vrijede neka druga pravila? Jedno je samo sigurno, više od svega nam trebaju časni, hrabri i stručni ljudi koji će osjetiti bar dio energije i ljubavi jednog drukera Hajduka i idela na kojima je klub nastao. Hajduk je priča jedne energije i emocije sačinjena od tisuće životnih priča i sudbina, priča radosti i suza, nade i ideala koji više od stoljeća povezuju naše djedove i unuke, našu prošlost i budućnost. Trajna vrijednost koja ostaje i spaja Splićane, Dalmatince, Hrvate i sve one koji su u ovom klubu pronašli dio svoje priče, svojih vrijednosti i svog puta.
