Osamdesete godine nisu ispunile velika rezultatska očekivanja vodstva Hajduka osvajanjem tek dva Kupa u sezonama 83/84 i 86/87. Smatra se da je to bio podbačaj generacije  koja je tih godina stigla do 1/2 finala (Tottenham) I 1/4 finala( Waregem) Kupa UEFA. Početkom 80-tih sa scene silazi zlatna generacija Šurjak, Jerković, Žungul, Mužinić, Peruzović, Rožić, Katalinić… i vodstvo Hajduka želi stvoriti još jaču generaciju, za još veće domete.

Između veličina kao što su braća Vujović,Krstičević, Gudelj, Prekazi, Simović , Vulić, Deverić …, u Hajduk 1981. dolazi mlada zvijezda mostarskog Veleža i budući ljubimac splitske publike . Za njega je poslije veliki Zinedine Zidane rekao:
–Kad sam bio 14-godišnjak, redovito sam na Velodromeu gledao Marseille. Idoli moje generacije bili su Urugvajac Enzo Francescoli,Jean-Pierre Papin i Hrvat – Blaž Slišković. Slišković, kojega sam prvi put vidio 1986, bio je čudesan igrač. Uživao sam u njegovoj igri. Sliškovićeva tehnika bila je savršena, njegove su ideje bile nevjerojatne, a njegov udarac na gol izravno iz kornera za nas je bio senzacija.-

Do svoje 14 godine najmanje je razmišljao o nogometu dok je aktivno plivao ili svirao na klaviru. I kasnije, kad je postao majstor ove igre, za njega je to uvijek bila više zabava nego ozbiljna stvar. Kao igrač Hajduka za novine Tempo je 1983. izjavio : 
– Ja obožavam igru, ja obožavam utakmicu, ja obožavam pun stadion, ja volim pobjedu. Sve to ja volim, strašno. Mali protivnik, mali stadion i to prazan – to mene ubija! Ja hoću veliki stadion, veliku utakmicu, velikog protivnika, i daj da igramo. Mene trening, uglavnom, nervira. U stvari, nervira me sve ono bez lopte. Dosadno mi je. –

Za njega su vezane mnoge šaljive situacije i anegdote.
 1 – Jednom je pokušao pred trenerom Nadovezom sakriti cigaretu u džep. – “Vidio sam gdje je sakrio cigaretu, pa sam se malo zadržao u razgovoru s njim, sve dok mu nije počelo dimiti iz džepa. Uh, što smo se smijali. Obojica“- pričao je Nadoveza.

2- Kad je njegov Velež razbio Dinamo ( 9-2) Mlinarić se požalio da su bili nemoćni stoga što su “zaružili” do 4 ujutro.
–Eto, a mi smo sinoć bili u kazalištu !– odvratio je Mlinki Slišković , strijelac 4 gola koji je iz noćarenja izašao pred zoru.

3 – Na zalasku igračke karijere Gojko Šušak i Rojs su ga nagovorili da igra za Hrvatski dragovoljac, kod legendarnog Spajića koji mu je jednom prigovorio:
–  Baka, ti bi ipak morao malo više trčati.-
Slišković je kao iz topa odgovorio:
– Ali, predsjedniče, što ću ja trčati. Pa trči moja lopta.-
Rođo se nasmijao, pa se vratio kolegama i rekao:
– E, dragi moji, ništa vi ne znate o nogometu. Ma što će Baka trčati. Umjesto njega, trči njegova lopta.-

4 – Kako se zbog nogometa ispisao u drugom srednje, mnogo kasnije u Stocu je polagao četvrti razred srednje škole,  na oduševljenje drugih učenika i samog direktora.
–Nisu me puno maltretirali. Na biologiji su me pitali koja vrsta trave raste na Veležovom stadionu, engleska ili neka druga – otkrio je poslije Slišković.

5 – Trener Veleža Milutinović nakon treninga  kaže :
– A sada ćemo malo vježbati udarce iz kuta.– Slišković je, međutim, pošao u svlačionicu. –Kamo ćeš, pa vježbat ćemo kornere?– vikao je Milutinović.
–A što ću ja vježbati udarce iz kuta, pa to znam-, odgovori Slišković i ode.

Golovi Sliškovića iz kornera bili su njegov specijalitet, isto kao i slobodnjaci s veće udaljenosti. Jedan od takvih je i pogodak praškoj Sparti 1984. u 119. minuti revanš utakmice 1/4 Kupa UEFA, koji je postigao iz slobodnog udarca s gotovo aut-linije. Cijeli poljudski stadion znao je da Baka neće centrirati već da će bezobrazno gađati prvi kut, svi osim češkog golmana. Lopta je odsjela u mreži.

 “Više ne pratin ni balun jer mi je tlaka nikad više igrača ka’ šta je bija Baka…” – piva splitska ulica veznjaku s brojem 8.