Ime kotara ( kvarta ) potječe iz srednjeg vijeka, a nastalo je prema crkvici sv. Izidora iz 9. st. koja se tu nalazila, a srušena 1916. Vjerojatno i ne slutite dok čitate ove retke da ste pod zaštitom baš sv. Izidora, kojeg je 2002. papa Ivan Pavao II. proglasio zaštitnikom interneta i svih koji se njime služe. Inače Sv. Izidor Seviljski (oko 560.-633.) bio je biskup i crkveni naučitelj, pisac prve poznate enciklopedije. Prostor Sućidra u prošlosti je bio važna strateška pozicija i obrambena linija Splita u zaustavljanju osmanlijskih naleta iz smjera Solina.

Murali na glavnom trgu Sućidra u Krležinoj ul. nastali 2016.
– JEDAN ŽIVOT JEDNA LJUBAV –
– I DUŠOM I TILOM –

Murali na Sućidru u Krležinoj ulicu među kojima se ističe onaj iz 2020.,kojeg je Torcida napravila u čast poginulom hrvatskom branitelju Ivici Vujeviću. Poginu je pred sam kraj rata u akciji čišćenja terena nakon Oluje. I sam je bio pripadnik Torcide i stanar ove ulice.

– BILO KUDA TORCIDA SVUDA – grafiti starijeg datuma na Sućidru.

– PRIJE SVIH PUNO PRIJE SVIH – grafit Torcide na trafici u Ulici Miroslava Krleže.

U ispovijesti vjere Hrvata katolika moli se “Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom“.
Pokraj italijanskog grada Ferm postoji kožara koja je bila izbjeglički logor za Hrvate pristige iz Austrije u svibnju 1945. Tu se nalazi freska sa Gospinim likom pogleda uperenog na hrvatski grb, ispod koje je nekada pisalo “Ave advocata Croatiae fidelissima” (“Zdravo najvjernija odvjetnice/zagovornice Hrvata“). Fresku su Hrvati u tadašnjoj kapelici zvali ” Kraljica Hrvata “. Ova povezanost Hrvata i Gospe traje još od 17.st. kada je od hrvatskog sabora Gospa Remetska dobila naziv “Advocata Croatiae – Fidelissima Mater” (Zagovornica Hrvatske – Najvjernija Majka ).Pred drugi svjetski rat nadbiskup Bauer okrunio je sliku Majke Božje Bistričke titulom “Kraljica Hrvata ” ,što je i ostala za Hrvate katolike do današnjih dana. Kao uzor Hrvatima u izboru Djevice Marije za svoju nacionalnu zaštitnicu poslužili su Poljaci kojima je zaštitnica Poljske Crna Gospa Czestechowska.

U Pragu se svaki puni sat od 1965. čuje melodija 27 zvona čiji je naziv “Pozdravljam te tisuću puta“, a dopire od crkve i samostana Loret. Hrvatski isusovac Petar Perica je na ovu melodiju 1904. u Travniku,povodom 50. godišnjice proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću,
spjevao pjesmu “ Zdravo djevo, kraljice Hrvata “). Poslije je napisao i pjesmu “Do nebesa nek se ori ” koja je dobila i češku verziju. Perica je 1944. pogubljen od partizana, no svim Hrvatima je ostala njegova pjesma kraljici Hrvata, kraljici čije su boje plava i bijela, koja nas Hrvate zauvijek spaja. Jedan narod, jedno srce i jedna Hrvatska.

– FIDELISSIMA ADVOCATA CROATIAE – mural Torcide na Sućidru i spomen na koreografiju Torcide iz utakmice Hajduk – Steaua Bukurešt 08/2018.

Murali Torcide Sućidar na zidu uz Centar Juraj Bonači, ustanovu za pomoć djeci i mladima sa intelektualnim poteškoćama. Centar “Juraj Bonači ” je s radom otpočeo 1950. godine kada je osnovano prvo pomoćno odjeljenje pri IV osnovnoj školi. Na ovoj adresi i pod ovim imenom centar radi od 1971. godine.

HAZENA -je ime igre slične rukometu koja je nastala u češkoj, igrale su je uglavnom žene, a na našim prostorima bila popularna između dva svjetska rata. Godine 1934. tadašnja Kraljevina Jugoslavija osvojila je 4. svjetsko prvenstvo hazene.Čitavi sastav ove reprezentacije sačinjavale su igračice zagrebačke Concordie koje su same morale uzeti kredit za plaćanje troška puta u London, pošto ih nitko nije htio financirat. Po povratku su dočekane uz pompu i oduševljenje uglednika i političara (poznato ?). Jedna od ovih igračica zvala se Zdenka Kunštek .
Zdenka Kunštek je vrlo dobro poznavala nogometne tajne i sama dobro udarala nogom. Ona je bila prva trenerica i učila prve nogometne finte dječaka u kojem je prepoznala talent za nogomet i njegov dribling. Ona ga je bodrila i sokolila –Daj Bajda, daj !
Bernard Vukas Bajdo nije prepoznat kao nogometni talent u rodnom Zagrebu, zato 1947. odlazi u Split da bi postao veći Splićanin od Splićana i najslavniji Splićanin druge polovine dvadesetog stoljeća. Jer tek s dolaskom Bajde, Hajduk postaje veliki klub. Legendarni kapetan sa Hajdukom osvaja 3 titule prvaka Jugoslavije 1950/52/55.,igra za reprezentaciju Jugoslavije i Europe.

Ipak, koliko god Bajdo zadivljuje svojim nogometnim znanjem još više fascinira njegova borbenost na terenu, vjernost i ljubav prema Hajduku i Splitu. U početku je od kluba dobivao 600 dinara za hranarinu (stanarinu je plaćao 250), a kad je u svojim 30-tim, za vrijeme Hajdukove turneje u Australiji, dobio dozvolu od tadašnje partije za odlazak u Bolognu (kao prvi igrač kojemu je to dopušteno u tadašnjoj državi) morao je da posudi novac od kluba da počasti suigrače. Kako je u Hajduku tada bila smjena generacija Bajdo je osjećao moralnu potrebu da pomogne klubu koji će njegovim odlaskom biti još ranjiviji. U memoarima koje je iznio u Plavom vjesniku 1972. rekao je :
– Iako nisam imao nikakvih obaveza na papiru, imao sam ih u duši. “Hajduku” sam dao dvadeset tisuća dolara, poklonio sam Splitu relejnu stanicu koja je bila dvije godine na Mosoru (preko nje je Dalmacija gledala talijanski televizijski program, a kupljena je u Milanu za dva milijuna lira i 3200 dolara), zatim sam dao Nikoli Radoviću automobil (koji je također stajao nekoliko milijuna), i to samo zato da bi Radović ostao u klubu u onom trenutku kad je “Hajduk” bio siromašan igračima. Poklonio sam nekoliko “vespi” igračima, povrh toga “Hajduku”i gotovine.
Volio sam ga i sve bih učinio za taj klub !

– Mural Torcide posvećen Bernardu Vukasu Bajdi u Ulici Bernarda Vukasa na Sućidru.