– Spinut ili Špinut – predio Splita koji je dobio naziv po spini (drača). Prvi put se spominje daleke 1096. Prva veća zgrada na tom prostoru je bila nadbiskupskog sjemeništa (1868.), pa “Poljodjelska učiona” – danas Tehnička škola (1904.), te zgrada Arheološkog muzeja (1914.) . Današnji izgled u kojoj dominiraju dvije zgrade zvane “Kineski zid ” grade se 1970-tih , jedna “vojna” druga “civilna”.
Špinut je danas dom brojnih sportskih društava – vaterpolo klub Mornar, veslački klub Gusar i dr. , a pošto Poljud pripada ovom kotaru on je i dom HNK Hajduk Split.
-Ko more platit , ko more platit pogled sa Kineskog zida, vidi se more, Marjan i riva i kako navija T O R C I D A ! –
– U fra Boninoj ulici grafit Torcide Spinut – NIŠTA KONTRA SPLITA – . Hit pjesma Dina Dvornika iz 1995.g. postala je neslužbena himna Splićana.
“ Psihijatrija ša la la la laaaaa, psihijatrija šaaaaa la la la la la la ! “
– Još jedan grafit u fra Boninoj ulici posvećen stogodišnjici osnutka Hajduka i godini osnutka Torcide.
– Stari grafiti Torcide Spinut na igralištu OŠ Spinut.
–I KAD GUBE I KAD TUKU UVIK VIRNI SVON HAJDUKU –
When they lose when they beat, always loyal to Hajduk Split
-Novi grafit Torcide Spinut u krugu igrališta OŠ Spinut .
Leti vrime idu dani
Nismo prvi ko ni lani
izlazite stalno vani…
Dobit ćete vi po glavi
Mi smo splitski huligani
Živin živin a titule nema
Hajduk gubi loše mu se sprema
Nema veze nek je slab
uvik ću ga volit ja
makar bio liga četvrta
– ZA HRVATSKU I ZA HAJDUK BILA VOJSKA TU JE – mural Torcide na zgradi u Karamanovoj ulici.
… VRIMENA SE MINJAJU VAŠA DJELA OSTAJU … – mural pred ulazom u zgradu Kineskog zida gdje su stanovala dvojica splitskih velikana, otac i sin -Boris i Dino Dvornik.
– IN NOME DELLA HAJDUK COMBATIAMO – (U IME HAJDUKA BORIMO SE ) – Kineski zid / Spinut
– ZA TE SMO SE RODILI, ZA TE ĆEMO I UMRIT – mural Torcide u Karamanovoj ulici u Spinutu.
Na obližnjem “Kineskom zidu” je i mural posvećen navijačima Benfice, tragično poginulim na povratku iz Splita .Te 1994. godine Hajduk je prvi dvoboj u tadašnjoj Ligi prvaka imao protiv Benfice. Troje mladih ljudi Gullit (Jorge “Gullit” Maurício) njihov vođa, Tino (Laurentino “Tino” Soares) i Rita (Ana Rita Fernandes) ,pripadnika No Name Boysa prevalili su dugačak put kako bi gledali utakmicu u Splitu. Vraćajući se iz Splita, negdje u Pirinejima doživjeli su prometnu nesreću u kojoj su izgubili živote.Skupina Torcidaša odlučila je odati počast svojim portugalskim prijateljima i istim putem krenuli su na “uzvrat” u Lisabon, kako bi dovršili ovo ružno putovanje. Ovacije prepunog stadiona La Luz kada su polagali cvijeće ispod tribine za poginule prijatelje . Gledalištem stadiona upravo u tom trenutku šetala je jednostavna poruka ‘Freedom for Croatia’, ‘Sloboda za Hrvatsku’ (bile su to još ratne godine u Hrvatskoj), ispisana na ogromnom platnu i potpisana od strane No Name Boysa. Bio je to početak poštovanja i prijateljstva No name Boysa i Torcide koje je godinama samo jačalo.
– POLJUD
Naziv potječe od talijanskog izraza ” palude”, što označava močvarno tlo, te su stari Splićani tu dolazili i radi liječenja reume .
Tu je od 15.st. smješten i samostan sv. Ante u kojem se nalazi oltarna slika od 10 tabli sa najstarijim prikazom Dioklecijanove palače u rukama sv. Duje .
Zanimljivo je da su Turci poštedjeli od paljenja i rušenja ovaj samostana u svom pohodu po Dalmaciji i otocima 1596. baš zbog ove slike. Naime, na istoj slici se nalazi i lik Muhameda u čijim rukama je natpis – “Nema nikoga od Adama (ljudskog roda) koji ne bi rodio Sotonu osim Marije i sina njezina” . Time, kako se tumači, i sam Muhamed priznaje postojanje Adama te bezgrešnost Bogorodice kad je rodila sina – Isusa Krista.
I baš je turski Trabzonspor bio prvi klub kojem je Hajduk 1979. dao prvi gol na svom novom stadionu – Poljudskoj ljepotici – , izgrađenoj za potrebe Mediteranskih igara održanih iste godine. Bilo je to u prvom kolu Kupa prvaka, a gol je dao iz jedanaesterca Boro Primorac. Isti igrač je bio tragičar nekoliko mjeseci kasnije u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Kupa prvaka protiv njemačkog HSV-a. Primorac je svojom greškom pridonio da HSV povede 0-1, zatim je promašio jedanaesterac nakon kojeg je uskoro HSV poveo 1-2. Borio se Boro te noći i dao u finišu gol za vodstvo Hajduka od 3-2, ali zbog gola u gostima HSV pod trenerom Brankom Zebecom ide dalje . Uoči ove utakmice stvorila se klima da Hajduk može proći te strašne Nijemce, a 52 tisuće Hajdukovih navijača na stadionu očekivalo je kraj bolnih poraza poput onih protiv PSV-a ili St Etiennea iz nedavne prošlosti. No, prošlost se ponovila i još je jedna sjajna generacija pala na europskom ispitu.
-Na Poljudu, na Poljudu Sa one strane Marjana
Navijamo, navijamo Navijamo za Hajduka
– Mural ispred Poljuda koji opisuje povezanost Torcide Spit i Torcide iz poljskog grada Zabrzea . Njihov klub Gornik postoji od 1948.g. i višestruki je prvak i osvajač kupa u Poljskoj. Njihovi navijači su 1999.g. osnovali organiziranu navijačku skupinu Torcidu Gornik po uzoru na splitsku Torcidu.
– ŽAN OJDANIĆ / PAVAO GRUBIŠIĆ ČABO –
Sjeverna tribina sa svojom Torcidom nikad nije priznavala vođe, no uvijek postoje istaknuti pojedinci s prirodnom karizmom koje drugi slijede. Među takve su spadali Žan i Čabo.
ČABO (“Pekar”)
Sanjar, idealist, borac protiv nepravde, neshvaćeni buntovnik, dovoljno hrabar da se suprostavi “nedodirljivim” moćnicima tipa Kerum ili Štimac, iskra i impuls nastanka jednog novog smjera Torcide koji se ne zadovoljava parolom ” narodu kruha i igara” već narodu rada,kruha, pravde i čestitosti. Narodu narodni Hajduk !
– “Ako padne lopovluk, nerad i nemar u Hajduku, na jednom čvoru kao što je taj – onda pada u državi!” – 2009. godine kad je saznao vijest o kreiranju Kodeksa (tada je već bio neaktivan član)
– “Provalio sam na Pravo, s police uzeo udžbenik iz rimskog prava i pokidao ga, bacio na pod ispred fakulteta. Zašto? Zato što se u našem društvu konstantno krše zakoni, zato što pljačka traje od 1992. godine i zato što se ljudi nikako ne žele probuditi i stati u obranu države za koju su mnogi dali svoje živote. Moj čin je bio izrazito domoljuban! Svi se trebamo trgnuti iz rutine i sivila, prestati biti okrenuti samo prema sebi.” – nakon upada i demoliranja na Pravnom fakultetu u Splitu 2013.
– “Lopov ne želi dati prostor stručnjaku jer onda za njega nema kruva do kojeg dolazi krađom i vezama, a veze su mu kao što je i on. Krive su prijašnje generacije navijača koje su šutjele na to, a rat je pojeo jednu generaciju, droga ovu prije nje. Dolazi Torcida jača i bolja nego što je ikada bila.“
Pave je kao tajnik Torcide 2004. godine udario temelje navijačke borbe za Veliki Hajduk.
ŽAN
Poznati simbol Torcide ‘Žan’ (lik duge kose sa crveno-plavom maramom) dobio je naziv po njemu.
Kao osoba, simbol među navijačima Hajduka za sve najljepše u našem narodu: junaštvo, drugarstvo, ljubav za slobodom, prkos moćnome, zaštitu slabome…
On je nasljedio Čabu i bio šibica koja je zapalila priču o “Ditetu puka”, inicijativi iz koje je najprije proizašla borba za usvajanje Kodeksa kao svojevrsnog Hajdukova “Ustava”, a onda i priča o “Našem Hajduku”, čiji je na kraju postao i prvi predsjednik.
Žan Ojdanić, koji je tragično poginuo 2016., bio je dugogodišnji vođa Torcide, predsjednik Kluba navijača te prvi predsjednik udruge Naš Hajduk. Respekt na Torcidinoj tribini,ali i suparničkoj, stekao 80-tih godina, hrvatski branitelj i pripadnik ZNG od 1991., a nakon deset godina rada u Njemačkoj vraća se aktivno u Torcidu 2006. da bi 2008.postao i njen predsjednik.
Kad je Hajduk od 2008. do 2010. bahatim vodstvom svojih čelnika i interesnih političkih i mafijaških skupina doveden do vrhunca svoje financijske, rezultatske i moralne krize Žan staje na čelo udruge, te se nakon teških i mukotrpnih pregovora s gradonačelnikom Željkom Kerumom izborio 2010. za Kodeks upravljanja Hajdukom.
Slijedom ovoga 2011. nastaje udruga Naš Hajduk kojoj je dugoročni cilj stjecanje dionica od strane navijača kluba, ali stalna borba da se u Hajduk i hrvatski nogomet više ne dolazi po političkim, rođačkim ili menadžerskim vezama, već na temelju stručnosti.
-“Torcidu vidim kao inicijalnu kapislu koja bi čak mogla inicirati ispravljanje nepravdi u gradu, pa i u državi. Recimo, kad policajci tuku prosvjednike, onda mi želimo upozoriti na to. Ali, nikad nećemo biti u službi političara i stranaka nego samo naroda.“ – rekao je Žan 2010.g.
