BLATINE - ŠKRAPE -Split-
Blatine su kvart nastao sredinom sedamdesetih godina za potrebe JNA na mjestu gdje su do tada bila plodna splitska polja .
Grafite Hajduka ,za razliku od nekih drugih kvartova , ovdje nećete naći na granicama kvarta uz glavne ceste i zgrade kojima je kvart omeđen. Ako slučajno i zalutate u sami kvart ukazat će se tek pokoji grafit pred očima slučajnog namjernika . Da se čovik zapita – Je li živa Torcida Blatine ?
Živa je , i još kako živa ! Ima i poruku muralom upućenu HNS-u . Mural , kojim se upozorava na lopovluk u sudačkoj organizaciji i namještanje utakmica , datira iz 2010.g. , a posvećen je daruvarskom sucu Bruni Mariću i njegovu suđenju u finalu Kupa 2009.g. između Dinama i Hajduka .
Poruka je jasna – Marić u ruci drži crveni karton, a sa strane ga čeka kovčeg Mamićevih eura. Porukom ‘Danke Deutschland’ vjerojatno ukazuju da samo istraga izvana može stati na kraj močvari hrvatskog nogometa.
I onda kad misliš da si vidio sve što možeš od grafita u ovom kvartu vidjeti , ostaneš zatečen zalutavši u krug Osnove škole Blatine – Škrape .Na zidu ispred ulaza škole te dočeka mural nastao 2010.g u obliku role 35 mm filma sa igračkim legendama koji su obilježili po jedno desetljeće u 100 god. postojanja kluba.Torcidi Blatine je vodilja pri odabiru igrača bio njihov mangupski karakter,a to su redom na muralu:
Luka Kaliterna (1911.-1920.)
Ljubomir Benčić (1921.-1930.)
Jozo Matošić (1931.-1940.)
Frane Matošić (1941.-1950.)
Bernard Vukas (1951.-1960.)
Pero Nadoveza (1961.-1970.)
Jurica Jerković (1971.-1980.)
Blaž Slišković (1981.-1990.)
Milan Rapaić (1991.-2000.)
Senijad Ibričić (2001.-2010.)
Za ovo majstorstvo od Murala ekipi sa Blatina je trebalo oko mjesec dana uz veliku pomoć momka zvanog Raketa , koji je zaslužan za izradu mnogih Hajdukovih grafita.
U produžetku i ulazu na igralište iza škole nastavlja se odmor za oči i dušu svih onih u kojima tuče hajdučko srce . Prvo te dočeka dugački grafit “ ŠTA GA VIŠE LOME, TO GA VOLIN JAČE ” nastao 2009.g. , a desno na zidu mural posvećen pokojnem Braku Čipčiću (Čipi) i Pavi Grubišiću ( Čabi ) .
I za kraj mural posvećen posvećen trenerskoj legendi Hajduka –Tomislavu Iviću .
Najveći hrvatski trener kao igrač je najviše dao RNK Splitu odigravši 125 utakmica dok je za Hajduk nastupio 11 puta, a nakon toga se posvetio trenerskom poslu. Kada je 1973. preuzeo Hajduk, s bijelima je osvojio šest trofeja u nizu. Vodio je Šibenik (1972.-1973.), Ajax (1976.-1978.), u Hajduk se vraća 1979. i ponovno osvaja prvenstvo .
Tomislav Ivić u izboru engleskog nogometnog časopisa Four Four Two izabran je među 100 najvećih nogometnih trenera u povijesti nogometa, a u izboru France Football uvršten na 42. mjesto najboljih nogometnih trenera svih vremena. Trenirao je najveće klubove svijeta, osvajao titule i kupove, a s portugalskim Portom 1987., osvojio je UEFA Superkup i Interkontinentalni kup.
Hajdučko srce – nagrada Torcide, kojom Hajdukovi navijači biraju klupskog igrača koji je tijekom sezone pokazao najborbeniju i najpožrtvovniju igru, nakon njegove smrti po prvi puta je dodijeljena nekome, a da nije nogometaš Hajduka. Dodijeljena je baš Tomislavu Iviću posthumno 2011.
Hvala Tomislave !
